Ustanak i stvaranje Narodnoolobodilačke vojske i partizanskih odreda

Usporedo s masovnim ustaškim zločinima nad srpskim stanovništvom u Lici, krenulo se s osnivanjem Inicijativnog odbora za pripremu i podizanje ustanka. Dakle, ustanak se pripremao oko mjesec dana i koordinirao sa sekretarom Kotarskog komiteta KPH za Gračac i članom CK KPH zaduženim za podizanje ustanka u Lici. Nakon sastanka Okružnog komiteta KPJ za Bosansko Grahovo, koji je imao proglas CK KPJ o podizanju ustanka, Inicijativni odbor mijenja ime u Štab gerilskih odreda za Srb i okolinu i formira 10 odreda koji se taktički postavljaju na razne kote oko Srba da bi što manje toga pošlo po zlu. Nakon izbijanja ustanka u Drvaru rano ujutro tog nedjeljnog 27. srpnja borci Srba i okoline prihvaćaju borbu, te nakon savladavanja nekoliko žandara i ustaša izvršavaju zacrtani cilj, a odredi van Srba napadaju još ustaška pojačanja kod Srbskog Klanca i u Tiškovcu. Sljedećih dana su potučena nova ustaška pojačanja na Srbskom Klancu i zauzeta žandarska stanica u Doljanima, potučene ustaške snage na Brežinama kod Doljana, oslobođeno prvo kotarsko mjesto u NDH Donji Lapac. Taj narodni ustanak je zaista poprimio masovne razmjere što ga je, uz određene probleme unutar KPJ, činilo nemogućim kontrolirati. Ustanak u Lici počeo je s ciljem obrane i zaštite srpskog stanovništva, a kod mnogih su još bila svježa sjećanja na ubijene članove obitelji. Upravo taj moment su na početku koristili četnici, koji su propagirali da su svi Hrvati i Muslimani ustaše i da svi moraju platiti za počinjene ustaške zločine dok su talijanske okupatore, a ujedno svoje mecene, prikazivali kao zaštitnike Srba. Takva linija od početka je bila suprotstavljena liniji KPJ, koja je nastojala ujediniti srpski i hrvatski radni narod u borbu protiv fašističke „čizme“. Iako je utjecaj malobrojnih komunista na narod donjolapačkog kraja sam po sebi bio znatan, uzmu li se u obzir uvjeti teškog ilegalnog rada i odnos tadašnjih snaga i moći, on nije mogao objektivno biti takav da bi se mogla kontrolirati svaka ustanička grupa ili pojedinačni ustanik. Ipak, razvoj događaja nije išao na ruku okupatoru, koji su morali dodatno angažirati svoje plaćeničke sluge, četnike. Tijekom samog ustanka u Srbu nitko od četničke vrhuške u tome nije sudjelovao. Takvi potezi komunista nisu bili izraz simpatija za četnike ili nekakvog povjerenja kako se to danas prikazaje, već je to bilo u skladu s narodnofrontovskom politikom u kojoj se svakoga nastojalo pridobiti na suradnju, računajući da će se izdajnička uloga tako najjasnije pokazati u narodu. Osim toga, uklanjanje bilo koga u tom trenutku tko je bio osuđen na smrt od ustaša, značilo bi slabljenje i razdvajanje ustanka, što Partija nikako nije htjela dopustiti. Upravo je Marko Orešković, Hrvat, kao član CK KPH za Liku, najviše na tome inzistirao i branio je srbljanskim komunistima bilo kakvo „sektašenje“u tom pogledu.

Negativna propaganda,koju su četnici vodili prikazujući talijanske okupatore kao zaštitnike Srba, a odnos moći je stvarno u tom trenutku bio na strani Talijana, doveo je do toga da su pojedinci pljačkali i provodili samovolju, a i ustanički redovi su se počeli raspadati. Partija u tim prvim danima nije uspjela zaštiti jednu hrvatsku obitelj iz Brotnje koju su četnici ubili. Boričevac, je pak, u tom trenutku došao na loš glas, ali ne zaslugom mještana, koji su zaista odbili pomagati novu vlast, već zaslugom ustaša koje nije bilo briga ni za „vlastiti“ narod pa su ljude iz Nebljusa baš klali u Boričevcu početkom srpnja, računajući da će to dovesti do osvećivanja što će njima izvrsno poslužiti za daljnja klanja. Istu taktiku su provodili u svim mjestima s većinskim srpskim stanovništvom gdje su pronašli nekoga Hrvata kojega su ubili i čiju su smrt htjeli pokazali kao četničko djelo, što bi im trebao biti argument za masakr koji je potom slijedio. Po povlačenju iz Boričevca ustaše su počinile još jedno veliko klanje Srba u Kalatima. Svjestan da neće moći obuzdati svoje odrede, zbog čega je između ostaloga kasnije i izbačen iz Partije, Gojko Polovina je dva dana zadržavao ustanike u Donjem Lapcu, što je rezultiralo manjim brojem žrtava, ali je cijelo selo spaljeno i popljačkano. To je dovelo do velikih kritika unutar Partije i kompletne reorganizacije, a i stvoren je novi Štab.

Da bi se stanovništvu pokazalo značaj ustanka u Srbu i značaj koji je imao na daljnji razvoj NOB-a zaista je mukotrpan posao umanjivati njegov značaj i prikazivati ga kao četnički. Da bi se pokazalo narodu tko zaista brine o njemu i njegovim interesima bilo je potrebno proći kroz problematičan i težak početni period. Politika koju je Partija vodila pokazala se dalekovidnom i po tome što su prvi zarobljeni domobrani, upravo na području ustanka, bili puštani. Dalmatinske partizanske brigade su se vrlo brzo pridružile ustanicima i zajedno se do krvi borile protiv okupatora i četničko-ustaških izdajnika. Nepobitne činjenice, osim već nabrojanih, su i slijedeće: prve oružane borbe protiv četnika u Hrvatskoj su počele na tom području, prve veće pobjede protiv ustaša su bile su tu, prvo kompletno uništenje talijanskih garnizona i prva hapšenja nacističkih generala, prve bolnice, prvi partizanski bataljon, prvi kursevi, prve omladinske čete, prve partizanske škole na tom području. itd.

Tito

8. Josip Broz Tito, Vrhovni komandant Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije
Presnimka iz knjige: Stvaranje Titove Jugoslavije, Opatija, 1988., str. 225.

Sedma strana Vjesnika jedinstvene narrodnooslobodilačke fronte Hrvatske sa novom partizanskom zakletvom, prosinac 1941. god

9. Sedma strana Vjesnika jedinstvene narodnooslobodilačke fronte Hrvatske sa novom partizanskom zakletvom, prosinac 1941. godine
Presnimka iz knjige: Stvaranje Titove Jugoslavije, Opatija, 1988., str. 141.
Grupa boraca Prvog ličkog partizanskog odreda Velebit u Divoselu marta 1942.

10. Grupa boraca Prvog ličkog partizanskog odreda Velebit u Divoselu, ožujka 1942. godine
Obratiti pozornost na šarolikost uniformi i kapa
Arhiv znaci.net, inv. br. 13297
zast

11. Zastava Prve dalmatinske proleterske narodnooslobodilačke udarne brigade
Preuzeto iz: Leksikon NOR-a i revolucije u Jugoslaviji 1941-1945., Beograd, 1980., str. 900-901.

Oslobođeni i poluoslobođeni teritorij krajem 1941. god

12. Oslobođeni i poluoslobođeni teritorij krajem 1941. godine
Presnimka iz knjige: Stvaranje Titove Jugoslavije, Opatija, 1988., str. 157.

Garibaldi

13. Formiranje talijanske brigade Garibaldi 1943. godine
Album “Hrvatska u NOB“ (Privatno vlasništvo)

Čehoslovačka brigada -Jan Žiška- koncem 1944. 2

14. Čehoslovačka brigada “Jan Žiška“ koncem 1944. godine
Album “Hrvatska u NOB“ (Privatno vlasništvo)

HPM-MRNH N-2202_762 - Ruski bataljon 2

15. Ruski bataljon u sastavu jedinica NOVJ
Album “Slavonija u NOB-i“ II.
HPM/MRNH N 2202 762

HPM-MRNH N-2603_f12_042

16. Kozak u jedinicama NOVJ
Album ZAVNOH-a III.
HPM/MRNH N2603 f12 042

telman2

17. Obavjest Štaba Šestog korpusa NOVJ o formiranju Čete “Ernst Thälmann“
Presnimka iz knjige: Leksikon NOR-a i revolucije u Jugoslaviji 1941-1945., Beograd, 1980., str. 685.

polja2

18. Borci Poljskog bataljona poslije borbe kod Doboja 1945. godine
Presnimka iz knjige: Leksikon NOR-a i revolucije u Jugoslaviji 1941-1945., Beograd, 1980., str. 686.

bugar2

19. Prva caribrodska brigada, formirana od pripadnika bugarske narodnosti, 10. rujna 1944. godine
Presnimka iz knjige: Leksikon NOR-a i revolucije u Jugoslaviji 1941-1945., Beograd, 1980., str. 686.

Ruska partizanska četa , Kajmakčalan, 1943. godine

20. Bataljon “Šandor Petöfi“ XV. vojvođanske brigade
Presnimka iz knjige: Komunisti Jugoslavije; 1919-1969., Beograd, 1969., str 293.

16748

21. Grčki partizani na Kožufu, (Makedonija), 1943. godine
Arhiv znaci.net, inv. br. 16748